Povrće na terasi i u saksijama - vodič za početnike
Praktičan vodič za uzgoj povrća na terasi i u saksijama: cherry paradajz, papričice, začinsko bilje, rotkvice, salata, jagode, rasad, zalivanje, prihrana i mini plastenik. Saveti za početnike koji žele svežu baštu na balkonu.
Povrće na terasi i u saksijama: praktičan vodič za početnike
Mnogi ljubitelji sveže hrane žive u stanu, ali imaju terasu, balkon ili mali prostor uz prozor. Upravo tu može da nastane prava bašta na balkonu ili skromniji povrtnjak na terasi. Uz malo planiranja, odgovarajuće saksije, kvalitetan supstrat i redovnu negu, moguće je gajiti povrće u saksijama, začinsko bilje, pa čak i neko voće u posudi. Cilj nije da se odmah proizvedu velike količine, već da se stekne iskustvo, uživa u svežim plodovima i postepeno nauči kako biljke reaguju na uslove na terasi.
Ovaj tekst je namenjen početnicima koji žele da od malog hobija naprave korisnu i lepu celinu. Biće reči o izboru posuda, supstrata, sadnica i semena, o tome šta je najlakše gajiti, kako zalivati i prihranjivati biljke, kako koristiti mini plastenik i kako izbeći najčešće greške. Poseban akcenat stavljen je na cherry paradajz, papričice, začinsko bilje, rotkvice, salatu i jagode, jer se ove kulture često sreću u kontejnerskom uzgoju.
Zašto gajiti povrće na terasi
Uzgoj povrća na terasi ima nekoliko prednosti. Prvo, uvek imate pri ruci sveže začinsko bilje ili nekoliko paradajza za salatu. Drugo, takav mali vrt deluje opuštajuće i podstiče redovnu brigu o biljkama. Treće, deca i početnici mogu da prate razvoj biljke od semena do ploda, što je vredno iskustvo. Četvrto, na terasi se mogu kombinovati ukrasne i korisne biljke, pa prostor postaje lepši i funkcionalniji.
Ipak, treba biti realan. Terasa nije njiva. Biljke u saksijama imaju ograničen prostor za koren, brže se suše, a temperatura i vetar mogu biti izraženiji nego u bašti. Zato je važno izabrati kulture koje podnose kontejnerski uzgoj i posvetiti pažnju suncu, vodi i vazduhu. Kada se ti uslovi usklade, uzgoj povrća u saksijama može biti vrlo uspešan.
Osnovni uslovi na terasi: sunce, vazduh i temperatura
Pre kupovine semena i sadnica, korisno je posmatrati terasu tokom nekoliko dana. Treba utvrditi koliko sati direktnog sunca dobija, da li je zaštićena od vetra, da li se leti pregreva i da li ima mesta za veće saksije. Većina povrtarskih kultura voli puno svetlosti. Paradajz, papričice, tikvice i jagode traže najmanje šest sati sunca dnevno, a po mogućstvu i više. Zelena salata, rotkvice i začinsko bilje mogu uspeti i sa nešto manje direktnog sunca, ali im je i tada potrebna dobra osvetljenost.
Terasa okrenuta ka istoku dobija jutarnje sunce, koje je blaže i korisno za mnoge biljke. Zapadna strana može biti veoma topla u popodnevnim satima, pa je tada potrebno obezbediti senku ili zaklon. Južna terasa ima najviše sunca i topline, ali leti može biti previše intenzivna. Severna strana je najmanje osunčana i na njoj je najbolje gajiti salatu, rukolu, špinat, peršun i drugo lišće, dok će paradajz i paprike teže uspevati.
Vetar je čest problem na višim spratovima. Jak vetar može polomiti stabljike, isušiti listove i prevrnuti saksije. Zato je dobro imati zaštitnu mrežu, pergolu, paravan ili grupisati biljke tako da jedna drugoj pružaju zaklon. Istovremeno, prostor ne sme biti potpuno zatvoren, jer biljkama treba strujanje vazduha. Nedostatak vazduha pogoduje pojavi bolesti, naročito u vlažnim uslovima.
Izbor saksija, žardinjera i supstrata
Uspeh u kontejnerskom uzgoju počinje od posude. Plastične, keramičke, drvene ili platnene posude mogu biti dobre ako imaju dovoljnu dubinu i otvore za drenažu. Za začinsko bilje dovoljne su posude od nekoliko litara, dok paradajz, paprike i tikvice traže veće saksije. Paradajzu je potrebna duboka posuda od najmanje dvadesetak litara, a pojedine sorte mogu uspevati i u većim žardinjerama. Jagode se dobro razvijaju u plićim, širokim posudama, ali im je važna stalna vlažnost i drenaža.
Bez drenaže nema zdravog korena. Voda koja se zadržava na dnu saksije može izazvati truljenje korena i propadanje biljke. Na dno se stavlja sloj šljunka, kamenčića ili krupnog peska, a posuda mora imati otvor kroz koji višak vode izlazi. Tanjir ispod saksije koristan je, ali vodu iz njega treba ukloniti nakon zalivanja kako biljka ne bi stalno stajala u vodi.
Supstrat treba da bude rastresit, plodan i dobro propušta vodu. Gotove mešavine za povrće i cveće često su dovoljne za početak. Tešku zemlju iz dvorišta nije preporučljivo stavljati u saksije bez pripreme, jer se u posudi zbija i zadržava vlagu. Dobra mešavina može sadržati vrtnu zemlju, kompost, malo peska i zreli stajnjak. Sveže đubrivo ne treba stavljati direktno uz koren, jer može izazvati oštećenja. Prilikom sadnje korisno je dodati malo komposta ili zrelog đubriva, ali umereno.
Kada se saksije pune supstratom, ne treba ih nabijati previše. Zemlja treba da bude rastresita, ali dovoljno čvrsta da biljka stoji stabilno. Posle sadnje se zalije umereno, a površina može da se prekrije slamom, suvom travom ili kompostom. Takav pokrivač pomaže da se vlaga duže zadrži i smanjuje rast korova.
Šta saditi na terasi: najsigurniji izbori za početnike
Za početak je najbolje izabrati kulture koje su tolerantne i ne traže previše prostora. Među najzahvalnijima su začinsko bilje, zelena salata, rukola, rotkvice, cherry paradajz, papričice i jagode. Krastavac i tikvice mogu uspeti u velikim posudama, ali traže više vode i prostora. Mini šargarepa i cvekla takođe mogu biti zanimljive, ali im je potrebna dublja posuda i rastresit supstrat.
Vrlo važno pravilo je da se u jednu posudu ne stavlja previše biljaka. Biljke u saksijama nemaju mnogo prostora za koren i konkurencija za vodu, hranu i svetlost može biti velika. Bolje je imati nekoliko biljaka koje se lepo razvijaju nego gustu gomilu koja se međusobno guši. Takođe, treba voditi računa o visini biljaka. Visok paradajz može zakloniti niže kulture, pa se posude postavljaju tako da svaka biljka dobije dovoljno svetlosti.
Cherry paradajz u saksiji: omiljeni izbor na terasi
Cherry paradajz je jedan od najčešćih izbora za terase i balkone. Sitni plodovi su ukusni, biljka može biti vrlo rodna, a postoje sorte prilagođene kontejnerskom uzgoju. Za saksije su zgodne patuljaste i kompaktnije sorte, ali i klasičan cherry paradajz može uspeti ako mu se obezbedi dovoljno velika posuda i oslonac.
Sadnja može početi iz semena ili iz kupljenog rasada. Početnicima je često lakše da kupe zdrav rasad, ali nema ništa lepše nego pratiti biljku od prvog listića. Seme se seje u manje posude, a kada biljka razvije nekoliko listova, presađuje se u veću saksiju. Paradajz traži duboku posudu, dobru drenažu i sunčano mesto. Kada stabljika poraste, potrebno je postaviti kolac ili mrežu i nežno vezati biljku.
Paradajz redovno formira zaperke, male izdanke koji izlaze između glavne stabljike i bočnih grana. Kod mnogih sorti zaperke treba uklanjati kako bi biljka usmerila snagu na plodove. Uklanjanje treba raditi pažljivo, prstima ili čistim makazama, dok su zaperci još mali. Donji listovi koji dotiču zemlju mogu se ukloniti jer se na njima često zadržava vlaga i razvijaju bolesti.
Zalivanje treba da bude redovno, ali ne preterano. Paradajz voli vlažno, ali ne mokro zemljište. Najbolje je zalivati ujutru ili uveče, kada je manja vrućina. Voda treba da ide u zemlju, a ne po listovima. Za terase je vrlo koristan sistem kap po kap pomoću plastične flaše sa malim rupicama, jer obezbeđuje stalnu, blagu vlagu. Prihrana može biti kompost, zreli stajnjak ili biljni čajevi, na primer rastvor od koprive, uz umerenost.
Kada paradajz procveta, na terasi može doći do slabijeg oprašivanja ako nema vetra ili insekata. Blago protresanje stabljike ili nežno dodirivanje cvetova može pomoći. U zatvorenim prostorima, poput zastakljene terase ili malog plastenika, treba obezbediti provetravanje. Plodovi sazrevaju postepeno, pa se beru kada dobiju punu boju i miris.
Papričice i čili u saksijama
Papričice su vrlo zahvalne za uzgoj u posudama. Postoje sorte koje ostaju kompaktne, pa su pogodne za manje saksije. Ljute papričice, feferoni i čili često se gaje i kao ukrasna biljka jer imaju lepe plodove. Voli toplo i sunčano mesto, pa je terasa okrenuta ka jugu ili zapadu dobar izbor. U hladnijim uslovima rast je sporiji, a plodovi ne sazrevaju tako brzo.
Rasad papričica se priprema ranije, jer biljkama treba više vremena da ojačaju. Seme klija sporije, pa je strpljenje važno. Kada biljka dostigne odgovarajuću visinu, presađuje se u veću posudu. Papričice traže redovno zalivanje, ali ne vole da im koren stalno bude u vodi. Prihrana može biti umerena, a previše azota može dati mnogo lišća uz malo plodova.
Ljute papričice često sazrevaju postepeno. Ako se biljka gaji u saksiji, može se po potrebi preneti na zaštićeno mesto pre prvih hladnoća. U blagim uslovima moguće je brati sveže plodove i u kasnu jesen. Važno je nositi rukavice pri rukovanju ljutim plodovima i ne dodirivati lice pre pranja ruku.
Začinsko bilje: malo prostora, mnogo koristi
Začinsko bilje je idealno za terase, jer ne zauzima mnogo mesta, a pruža sveže listove tokom dužeg perioda. Peršun, bosiljak, mirođija, timijan, ruzmarin, origano, vlasac i menta mogu se gajiti u pojedinačnim saksijama ili kombinovati u većim posudama. Ipak, treba voditi računa o potrebama svake vrste. Ruzmarin i timijan vole sunce i dobro propusno zemljište, dok bosiljak i peršun traže više vlage i hranljiv supstrat.
Peršun je vrlo koristan i može se sejati direktno u posudu. Njegovo seme klija sporije, pa se preporučuje strpljenje i redovno, ali umereno zalivanje. Kada se listovi razviju, mogu se rezati po potrebi. Bosiljak voli toplinu i sunce, ali mu prija zaštita od najjačeg popodnevnog sunca. Često ga treba pinčirati kako bi se razgranao i ne bi rano precvetao. Mirođija je otporna i često se sama obnavlja ako joj se dozvoli da osemeni.
Ruzmarin i timijan su višegodišnji, pa mogu ostati u saksiji duže vreme. Ne podnose preterano zalivanje. Zimi ih treba zaštititi od jakog mraza ili uneti u zaštićen prostor. Origano je takođe vrlo izdržljiv, ali mu treba sunce i dobra drenaža. Vlasac se lako gaji u manjoj posudi i redovno se reže. Menta voli vlagu i može se brzo širiti, pa je bolje držati u zasebnoj saksiji kako bi se kontrolisalo njeno širenje.
Začinsko bilje ne treba previše đubriti, jer tada može dati mnogo lišća bez karakterističnog mirisa. Dovoljno je koristiti kvalitetan supstrat i povremeno dodati malo komposta ili biljnog čaja. Berba treba da bude umerena: nikada se ne odseca više od trećine biljke odjednom. Tako biljka ostaje vitalna i nastavlja da raste.
Rotkvice, salata i rukola: brze kulture za početnike
Rotkvice su jedna od najbržih kultura za gajenje u posudama. Seme se seje plitko, u rastresit supstrat, i klija relativno brzo. Biljke treba razrediti kako bi koren imao dovoljno prostora da se razvije. U jednoj posudi može se gajiti više rotkvica, ali ne previše gusto. Voli vlažno zemljište i umerenu temperaturu. Leti, na jakoj vrućini, može postati ljuta ili prestati da formira koren, pa je bolje sejati je u proleće i jesen.
Zelena salata i rukola takođe su zahvalne za terase. Salata voli plodno, vlažno zemljište i može se gajiti u plićim posudama. Rukola je brza, aromatična i može se sejati u više navrata. Listovi se beru po potrebi, a biljka može nastaviti da raste ako se ne čupa cela. I salata i rukola bolje uspevaju kada nisu izložene preteranoj vrućini. U letnjim mesecima im je korisno obezbediti blagu senku u najtoplijem delu dana.
Prilikom sejanja u posude, seme treba rasporediti ravnomerno i pokriti tankim slojem supstrata. Zemlja se zatim poprska vodom, najbolje raspršivačem, kako se seme ne bi ispralo. Kada biljke niknu, potrebno je razređivanje. U gusto zasejanim posudama biljke se međusobno guše, pa slabo rastu. Zalivanje treba da bude redovno, ali umereno. Salata i rotkvice ne podnose potpuno presušivanje supstrata.
Jagode u saksijama i žardinjerama
Jagode se mogu uspešno gajiti u posudama, naročito sorte koje rađaju više puta tokom sezone. Za terasu su zgodne mesečarke i kompaktne sorte. Posuda treba da bude široka, sa dobrim drenažnim otvorima. Supstrat treba da bude plodan i propusan, obogaćen zrelim kompostom. Jagode vole sunce, ali mogu trpeti i blagu polusenku.
Kada se sadi jagoda, važno je da srce biljke ne bude previše duboko zakopano. Koren treba da bude u zemlji, a srce na površini. Zalivanje treba da bude redovno, naročito u periodu cvetanja i formiranja plodova. Vlaga je važna, ali stagnantna voda škodi. Tokom zrenja plodove je dobro podložiti slamom ili suvom travom kako ne bi ležali na vlažnoj zemlji. Jagode u saksijama mogu imati manje plodova nego u bašti, ali uz pravilnu negu rod može biti zadovoljavajući.
Posle berbe, biljci treba omogućiti da se odmori i pripremi za sledeću sezonu. Uklanjanje starog lišća i povremena prihrana pomažu obnovi. Ako se jagode gaje u istoj posudi duže vreme, supstrat može osiromašiti, pa je korisno dodati kompost ili presaditi biljku u svežu mešavinu. Zimi je posudu sa jagodama dobro zaštititi od jakog mraza.
Krastavac i tikvice u većim posudama
Krastavac i tikvice mogu se gajiti na terasi, ali traže veće posude i više vode. Krastavac ima manji koren od paradajza, ali mu je potrebna stalna vlaga i oslonac za penjanje. Tikvice takođe traže prostor i hranljivo zemljište. U manjim posudama biljke mogu ostati zakržljale, pa je bolje izabrati kompaktne sorte ili im obezbediti posudu od najmanje dvadesetak litara.
Ove kulture su osetljive na preteranu vlagu i bolesti. Listove treba zalivati što manje, a vodu usmeriti na zemlju. Prostor treba da bude provetren, ali zaštićen od jakog vetra. Kada biljke procvetaju, na terasi je korisno pomoći oprašivanje, naročito ako nema insekata. Krastavac i tikvice brzo rastu i mogu dati plodove već nekoliko nedelja nakon sadnje, ali zahtevaju redovnu pažnju.
Rasad: kako početi iz semena
Pravljenje rasada je korisna veština za svakog ljubitelja biljaka. Seme se seje u male posude, čaše, kutije ili gotove kontejnere za rasad. Supstrat treba da bude fin, rastresit i čist. Seme se postavlja na odgovarajuću dubinu, zatim se lagano prekrije i poprska vodom. Posuda se postavlja na svetlo i toplo mesto, ali ne na direktno, prejako sunce dok biljke ne izađu.
Kada se pojave prvi listovi, mladim biljkama treba mnogo svetlosti. Ako su na tamnom mestu, stabljike se izdužuju i postaju slabe. Zalivanje treba da bude umereno, najbolje raspršivačem ili iz manje posude. Prekomerna vlaga može izazvati pojavu bolesti, naročito kod gustog rasada. Kada biljke razviju nekoliko pravih listova, presađuju se u veće posude. Taj postupak se naziva pikiriranje i pomaže biljci da razvije jači koren.
Pre nego što se rasad iznese na terasu, treba ga postepeno privikavati na spoljne uslove. To se naziva kaljenje. Biljke se prvo iznose na kratko, u zaštićen prostor, pa se vreme postepeno produžava. Odjednom izlaganje jakom suncu i vetru može izazvati oštećenja. Kada se rasad presadi u stalnu posudu, zalije se i nekoliko dana drži u blagoj senci kako bi se koren prilagodio.
Zalivanje i prihrana: umerenost je najvažnija
Zalivanje je najčešći izvor grešaka u kontejnerskom uzgoju. Biljke u saksijama brzo se suše, ali isto tako mogu istrunuti ako se previše zalivaju. Najbolje je proveriti vlažnost prstom ili laganim podizanjem posude. Ako je zemlja suva na nekoliko centimetara dubine, vreme je za zalivanje. Vodu treba sipati postepeno dok ne počne da izlazi kroz drenažni otvor. Posle toga višak vode iz tanjira treba ukloniti.
Za terase je vrlo praktičan sistem zalivanje kap po kap. Mogu se koristiti plastične flaše sa malim rupicama, creva za kap po kap ili jednostavni samostalni sistemi. Cilj je da biljka dobija vlagu postepeno, bez nagle promene. U vrućim danima zalivanje je bolje obaviti ujutru ili uveče. Ujutru je korisno zaliti pre nego što sunce počne da peče, jer biljka ima vodu tokom dana.
Prihrana treba da bude umerena i prilagođena biljci. Kompost, zreli stajnjak u malim količinama i biljni čajevi mogu biti korisni. Čaj od koprive koristi se kao blaga prihrana i preventiva, ali ga treba razblažiti i ne preterivati. Mineralno đubrivo, ako se koristi, treba davati po uputstvu i nikada direktno uz koren. Previše đubriva može izazvati oštećenja, naročito kod mladih biljaka. Kod paradajza i papričica prihrana je korisna kada biljka počne da cveta i formira plodove, ali i tada umereno.
Mini plastenik na terasi: prednosti i pravila upotrebe
Mini plastenik može biti koristan na terasi, balkonu ili u dvorištu. Služi za zaštitu od hladnoće, vetra i kiše, a može produžiti sezonu gajenja. U njemu se mogu držati mlade biljke, salata, začinsko bilje ili rasad. Međutim, plastenik nije čarobno rešenje. Ako se ne provetrava, u njemu može biti previše vlage i toplote, što pogoduje bolestima.
Prilikom upotrebe mini plastenika treba pratiti temperaturu. U sunčanim danima unutrašnjost se može pregrejati, pa je potrebno otvoriti stranice ili vrata. Noću, kada su hladnoće, plastenik može zadržati toplotu, ali u jakom mrazu bez dodatne zaštite neće biti dovoljan. Biljke u plasteniku treba zalivati pažljivo, jer se vlaga sporije suši. Takođe, treba izbegavati pregustu sadnju kako bi vazduh cirkulisao.
U mini plasteniku je moguće gajiti salatu, rukolu, špinat, rotkvice i začinsko bilje tokom hladnijeg dela godine. Paradajz i paprike mogu se držati unutra u proleće, ali kada dođe toplo vreme, plastenik treba dobro provetravati. Za zimske uslove, bez grejanja, mogućnosti su ograničene, pa je bolje planirati zaštitu od mraza i izabrati otpornije kulture. Plastenik treba redovno čistiti i proveravati da li se na foliji zadržava kondenzacija.
Zaštita od bolesti i štetočina
Biljke u saksijama su izložene bolestima, naročito ako je prostor vlažan i ako se listovi često kvase. Plamenjača je čest problem paradajza, a može se pojaviti i na drugim kulturama. Preventiva je najvažnija: provetravanje, umereno zalivanje, uklanjanje obolelih listova i izbegavanje preguste sadnje. Kada se primete tamne pege ili trulež, obolele delove treba ukloniti i ukloniti iz prostora, a ne ostavljati ih u posudi ili blizu biljaka.
Lisne uši, trips i druge sitne štetočine mogu se pojaviti na mladim listovima. Blagi mlaz vode, ručno uklanjanje ili biljni preparati mogu pomoći kod manje napasti. Ako se koriste sredstva za zaštitu, treba strogo poštovati uputstvo i ne prskati u vreme cvetanja, kada mogu naškoditi pčelama i drugim korisnim insektima. U zatvorenim prostorima, poput terase ili plastenika, oprašivanje može biti otežano, pa je bolje izbegavati jake insekticide i osloniti se na preventivu.
Plodored je koristan i u saksijama. Iako je prostor mali, nije dobro gajiti istu kulturu u istom supstratu godinama. Povrće iz različitih grupa treba smenjivati, a supstrat osvežavati kompostom. Ako je biljka bila bolesna, zemljište iz posude ne treba odmah koristiti za osetljive kulture. Bolje ga je obnoviti ili ostaviti da odstoji uz dodatak komposta.
Planiranje sezone na terasi
Proleće je vreme za pripremu posuda, supstrata i rasada. U martu i aprilu mogu se sejati salata, rukola, rotkvice, peršun i drugo začinsko bilje, dok se paradajz i paprike pripremaju u zaštićenom prostoru. Kada prođe opasnost od mraza, rasad se iznosi na terasu i presađuje u veće posude. U maju i junu terasa može biti puna mladih biljaka koje treba zalivati i prihranjivati.
Leti je najvažnije održati vlagu i zaštititi biljke od prejake vrućine. Zalivanje se obavlja češće, a posude mogu biti grupisane kako bi se stvorila blaga mikroklima. Jesen je vreme za sejanje salate, rotkvica i špinata, ali i za berbu paradajza i papričica. Kada temperature padnu, osetljive biljke se uklanjaju ili prenose u zaštićen prostor. Zimu treba iskoristiti za planiranje, čišćenje posuda i pripremu komposta.
Organsko seme i očuvanje sopstvenog semena
Organsko seme je sve popularnije među ljubiteljima zdravog povrća. Kada se kupuje seme, treba birati proverene prodavce i čitati deklaraciju. Seme može biti tretirano ili netretirano, hibridno ili sorte koja se može čuvati. Za početnike je najvažnije da seme bude sveže i prilagođeno uslovima gajenja. Domaće seme, pažljivo sakupljeno sa zdravih biljaka, može biti korisno, ali zahteva znanje i pažnju.
Ako se sakuplja seme paradajza, biraju se zreli plodovi sa najboljih biljaka. Seme se vadi, čisti i suši na papiru ili krpi, a zatim čuva u papirnoj kesici na suvom i tamnom mestu. Seme papričica, salate i začinskog bilja takođe se može čuvati na sličan način. Važno je da se seme potpuno osuši pre skladištenja, kako ne bi plesnilo. Hibridno seme daje plodove u prvoj generaciji, ali nije preporučljivo za dalje umnožavanje ako se žele stabilne osobine.
Najčešće greške početnika
Jedna od najčešćih grešaka je premala posuda. Biljka u maloj saksiji brzo iscrpi hranu i vodu, pa zastaje u rastu. Druga greška je preterano zalivanje. Zemlja koja stalno stoji u vodi guši koren i pogoduje truleži. Treća greška je nedostatak svetlosti. Biljke se izdužuju, slabo cvetaju i ne daju plodove. Četvrta greška je previše đubriva, koje može izazvati oštećenja korena. Peta greška je pregusta sadnja, zbog koje biljke nemaju dovoljno prostora za razvoj.
Takođe, početnici često počinju sa previše kultura odjednom. Bolje je prve sezone izabrati tri do pet vrsta koje su poznate kao tolerantne. Na primer: cherry paradajz, bosiljak, salata, rotkvica i jagoda. Kada se stekne iskustvo, može se dodati još vrsta. Važno je voditi beleške o tome kada je šta posejano, kako je biljka rasla i koliko je zalivana. Takve beleške pomažu da se sledeće sezone izbegnu isti problemi.
Zaključak
Povrće na terasi nije samo hobi, već način da se prostor oko stana pretvori u mali, živ i koristan vrt. Uz pravilno izabrane saksije, kvalitetan supstrat, dovoljno sunca i umerenu negu, moguće je gajiti cherry paradajz, papričice, začinsko bilje, rotkvice, salatu i jagode. Uzgoj povrća u saksijama traži strpljenje, ali pruža zadovoljstvo koje se meri svežim plodovima i lepšim izgledom terase.
Najvažnije je početi skromno i učiti iz sopstvenog iskustva. Posmatrati biljke, prilagođavati zalivanje vremenskim uslovima i ne očekivati savršenstvo u prvoj sezoni. Mini plastenik, rasad i organsko seme mogu pomoći da se sezona produži i da se dobije zdravija biljka, ali osnova je uvek ista: svetlost, voda, vazduh i hranljivo zemljište. Kada se ti uslovi spoje sa malo ljubavi i redovne pažnje, terasa može postati prava mala bašta iz koje se svakog dana bere sveže povrće i začinsko bilje.